Alan Menken legenda je kada su u pitanju filmski mjuzikli. Sudjelovao je u svojstvima u rasponu od Male trgovine užasa do većine vaših omiljenih Disneyevih filmova iz 90-ih i više. Kad je Disney odlučio dodati novu pjesmu svojoj live-action verziji Aladdina, zaista je postojao samo jedan izbor. Morali su vratiti Alana Menkena. Screen Rant nedavno je imao priliku sjesti s njim i razgovarati o tome kako je bilo vratiti se u ovu novu verziju filma i razgovarao o tome kako je preuzeo glazbu koju poznajete i volite iz originala i ažurirao je za novi i novi film cast.
Prije svega, Aladdin je moj omiljeni Disneyev film svih vremena. I svidjelo mi se kako su to oživjeli. Legitimno, plakao sam na kraju ovog filma, a suze su mi se slijevale niz lice. Bio je to tako sjajan remake. Prerađivanje Aladina u akciju uživo velik je pothvat. Što je s izazovima zbog kojih ste se vratili na imanje?
Alan Menken: Nisam imao izbora. Ako će Disney to učiniti, vratit ću se tome. Na to je teško odgovoriti, ali ono zbog čega sam se vratio je potreba da zaštitim svoj rad i želja za plaćom. Sad, ono što mi je omogućilo da se vratim na dobar način bila je činjenica da je to bio drugi medij, pa stoga u akcijskom filmu uživo mogu pronaći drugu dimenziju. Jer ako ne idete jako stilizirano, živa akcija zahtijevat će drugi pristup. A Bog zna da će Guy Ritchie kao redatelj iznuditi potpuno drugačiji pristup, koji je potom postao poticaj "Kako iz toga dobiti ono što trebam i s time raditi?". I mislim da Guy u početku još nije ni znao što bi to bilo. Momak je dobar reaktor, pa me puno ide, 'U redu, napisao sam ovu pjesmu. Što misliš?' Mislim da želi biti osjetljiv na ono što ja želim,tako da se puno osjeća na obje strane. 'Kako vam se sviđa ovo?' "Oh, sviđa mi se to."
Dakle, gradimo rječnik koliko daleko možemo ići zajedno. A onda je ogroman faktor bio pisanje pjesme "Speechless". Znali smo da želimo napisati pjesmu za Jasmine. U osnovi bacate pjesmu koliko god možete da bi bila sjajna, a onda nekako natjerate projekt da prepiše (sam) da ga prihvati. Napisali smo pjesmu, i bila je sjajna, i volimo je. A onda idemo, 'Dobro, kako to uklopiti u film?' Kako? Ako pjesmu napravite prerano, prerano je za opravdanje pjesme. A ako je kasnije riječ o cijeloj pjesmi, prekasno je za opravdanje pjesme. U redu, podijelimo ga na dva dijela i to se razvija. Ali kome to pjeva i kako reagiraju na to? Dobro, vrijeme staje, a ona to pjeva. To bi moglo upaliti. Ali to su sve apstrakcije, a onda ih morate zabiti i složiti sve elemente, a možda to neće uspjeti.I uspjelo je.
Definitivno je uspjelo.
Alan Menken: Da. Ali to je bio ogroman posao.
Sidenote: moji prijatelji žele vam zahvaliti na našim karaoke večerima, jer vi pružate svu glazbu za njih. Zabijajući original, jeste li ikad zamislili kako će se film odigrati u živoj akciji?
Alan Menken: Ne. Animirani film je gotov, dovršen. Bilo je odlično. Bio sam toliko sretan da sam uspio nekako napisati smrt svog velikog suradnika Howarda Ashmana, započeti novu suradnju s Timom Riceom i osjećati se kao jedan film. To je tamo bilo dovoljno teško.
"Arapske noći" sada su mnogo veći broj. Možete li objasniti neke promjene koje su napravljene?
Alan Menken: Kada je prvi put zamišljen i predstavljen u demo verziji, u prvoj verziji filma bio je ogroman broj "Arapskih noći". Bilo je ogromno. Zatim je na početku animacije smanjen na sitan maleni broj. Tada je na brodvejskoj emisiji velik broj, ali ima sasvim drugačiju funkciju. Za Guya scenarij nas navodi da prolazimo kroz tržište, vidimo začine i vidimo kako se isprepliću sve različite kulture, tako da je lirika prilagođena tome. I morao sam riješiti ono za što bih se držao i što bih napravio novo. Kad to pogledate, morate otići: 'U redu, učinit ću ovo.' Srećom, sa suradnicima poput Benja Paseka i Justina Paula, oni su na visini zadatka da naprave nešto što se stapa s onim što je učinio Howard.
Je li Will Smith već bio na brodu kad ste se vratili na projekt?
Alan Menken: Ne. Jer sam čitao o tome kako se to radi prije nego što mi je bilo tko rekao. Znao sam da se to radi, znao sam da će se Disney sa mnom dogovoriti da to učinim, nisam znao tko će biti Duh. A onda se dogodio casting.
Duh je tako ikoničan lik, a Robin Williams je toliko dobar da je teško igrati tu ulogu.
Alan Menken: Puno je primjera filmova u kojima zeleno svijetli za napredak, a žele dobiti X glumca. A oni ne dobivaju X glumca, pa idu s Y-om, a ispada da film nije toliko dobar koliko je trebao biti. Pa, slučajno smo dobili X glumca, pa hvala Bogu na tome.
I volim što to čini svojim.
Alan Menken: Rano sam shvatio: s Willom si to pustio. Neka radi svoje. Uz neke od svojih izbora, praktički je bio član glazbenog tima. Razmišljam o idejama za aranžman s kojima je došao, a ja sam se pitao: 'Učini to. Da čujemo. '
Pa je li “Friend Like Me” više bila suradnja?
Alan Menken: "Friend Like Me" moja je pjesma, ali uspoređujem se s arhitektom. To je puni nacrt, tu je kuća. Ljudi bi mogli živjeti u toj kući i zvučati poput Robina Williamsa. Možda žive u kući zvučeći poput Jamesa Monroea Igleharta, a možda u kući zvuče poput Willa Smitha.
Will je sigurno tip koji će htjeti staviti svoj pečat na pjesmu, a i želi. A to je apsolutno primjereno izvođaču i umjetniku poput njega. No, je li to suradnja? Ne, "A Friend Like Me" je "A Friend Like Me" što se tiče tekstova i glazbe. Ali Willova verzija koja se nalazi u ovom filmu stoji samostalno kao interpretacija te pjesme Willa Smitha.
Koje ste specifične glazbene izbore i stilove izradili za Willa Smitha, a niste uspjeli s animiranom verzijom?
Alan Menken: Ništa od toga nisam izradio, njegova izvedba je to izradila. Nakon što je odradio svoj nastup, to smo samo potkrijepili aranžmanom. Aranžman je doista (izvorni) aranžman preuređen na moderan način. Willovi odabiri i njegova interpretacija doista su pokretali kakav će aranžman biti.
Kako ste rezultat učinili trodimenzionalnijim za prilagodbu radnje uživo?
Alan Menken: To su više arapski instrumenti, suvremeniji u svom osnovnom tonu. Volio bih reći da je manje otvoreno vođen melodijom, ali zapravo u njemu ima puno melodije i Guyu se melodija jako sviđa. Jedan od ljudi iz našeg glazbenog tima je Chris Benstead, koji se izvrsno snalazi u maketama. Napravio je makete nekih mojih pjesama koje su se Guyu jako svidjele i stvarno su postigli ono što smo mi učinili. Imali su zaista bogat akcijski ton uživo, pa sam Chrisu jako dužna.
Koja je pjesma za vas najosobnije ispunjavala?
Alan Menken: "Bez riječi." Jer to je novo dijete, a bilo je tako teško.
I tako savršeno pristaje.
Alan Menken: Vrlo je drago čuti kako ljudi to govore. Posljednja dva tjedna, obilazeći cijeli svijet, čujem ljude kako to govore i razmišljaju: 'Vau, to djeluje.' Tako mi je laknulo.
Volim što princeza Jasmine ima ovu detaljniju povijest i pozadinu, a ova pjesma je savršena nadopuna tome.
Alan Menken: Jeste. No pritom se pitate da li saplićete Aladdina i potčinjavate li ga. Nismo, ali to je bila opasnost. I tako je dokaz u pudingu, kako se kaže. Dobili smo dobar, dobar puding.
Kako ste pristupili tekstovima i humoru koji se nalaze u pjesmama?
Alan Menken: To je bilo tamo u originalnoj animaciji. Pretpostavljam da je najbolji odgovor maknuti se s puta. Samo podesite ton i pustite da stihovi popnu. Glazba može biti duhovita, ali nije smiješna, osim ako je konceptualno smiješna. Zato mu samo dajte pravi ton, pravi konceptualni rječnik i pustite da se tekstovi odbijaju od te glazbe.
Koje ste još filmove koristili za nadahnuće, za postavljanje tona dok ste skladali glazbu?
Alan Menken: Vjerojatno Lorens od Arabije, Lopov Bagdada ili stari Fletcherovi crtići. Ne znam, jer pjesme stvarno pokreću rezultat. A pjesme su toliko daleko od samo arapske, da su omaž hollywoodskom pogledu na tajanstveni Istok. Vratit će vas u 40-e, Bing Crosby i slike s ceste.
Ovo je moj omiljeni film, ali moja djevojka je Mala sirena. Koliko ste daleko u tom?
Alan Menken: Dva sastanka. Napisao sam dio glazbe za nove pjesme. Lin Manuel Miranda trenutno je jako uključen u film In The Heights, pa pretpostavljam da ćemo do njega doći preko ljeta.