Potpomognut sjajnom izvedbom Brada Pitta i izvanrednim tehničkim filmskim stvaralaštvom, Ad Astra je ambiciozno djelo koje nije sasvim pogodilo sve svoje ocjene.
Ad Astra Jamesa Greya, koja je glavnu fotografiju prošla 2017. godine, posljednja je u rastućoj liniji prestižnih svemirskih drama nastalih u ovom desetljeću. Nakon nekoliko puta odgađanja (zbog opsežnog rada na vizualnim efektima i spajanja Disney / Fox), film je napokon napravio svjetsku premijeru ovog kolovoza na filmskom festivalu u Veneciji 2019. godine, a sada se igra u kinima širom zemlje. Cinefili su morali strpljivo čekati ovog, znatiželjni da li bi mogao postati glavni igrač u ovogodišnjoj utrci za Oscara. Iako Ad Astra možda neće biti sljedeći Gravity ili Marsovci u smislu priznanja nagrada, ipak se (uglavnom) isplati pričekati. Potpomognut sjajnom izvedbom Brada Pitta i izvanrednim tehničkim filmskim stvaralaštvom, Ad Astra je ambiciozno djelo koje nije sasvim pogodilo sve svoje ocjene.
Pitt glumi u Ad Astri kao major Roy McBride, sin cijenjenog američkog astronauta Clifforda McBridea (Tommy Lee Jones). Kad je Roy bio tinejdžer, Clifford je započeo duboku svemirsku misiju poznatu kao Lima Project i, vjerojatno, nestao godinama u ekspediciji. Ali nakon što strujni naleti prođu kroz Zemlju i ugroze čovjekovo postojanje, američko svemirsko zapovjedništvo ima razloga vjerovati da je Clifford živ na Neptunu. SpaceCom regrutira Roya za misiju da uspostavi kontakt s Cliffordom i vidi što se može učiniti u vezi s trenutnom situacijom.
Iako Ad Astra ima veliki opseg modernih znanstveno-fantastičnih slika, priča koju priča je vrlo intimna i osobna. Scenarij, pripisan Greyu i Ethanu Grossu, bavi se obiteljskim temama (posebno odnosom oca i sinova) i prirodom čovječanstva, pružajući gledateljima fascinantnu hranu za razmišljanje tijekom dvosatnog izvođenja. Ovo pruža čvrste temelje za Royev luk s likovima, iako se u Ad Astri na kraju čini kao da nedostaje ključni sastojak koji će osigurati udarac kojim Grey ide. Film je u velikoj mjeri zadužen za Stanley Kubrick 2001: Svemirska odiseja, što znači da će neki gledatelji Greyev pristup smatrati previše hladnim i dalekim. Ovdje se moraju usporediti s Interstellarom i Prvim čovjekom, ali emocionalna jezgra Ad Astre nije toliko utjecajna kao na osjećaje koji stoje iza tih filmova.U skladu s tim, Grey sigurno zaslužuje zasluge za svoje težnje, a Ad Astra ostaje uvjerljiv i zanimljiv sat unatoč bilo kakvim nedostacima u scenariju.
Tamo gdje Greyova vizija doista sjaji kroz tehničke aspekte Ad Astre. Film je čudo na velikom platnu zahvaljujući velikim dijelom fantastičnim vizualnim efektima i Hoyte van Hoytema (koji je slučajno snimio Interstellar za Christophera Nolana) koji kinematografiju oduzima dah. Ad Astra je film koji zahtijeva gledanje na najvećem mogućem ekranu, tako da se IMAX premija u ovom slučaju definitivno isplati. Odobreno, Grey ne mora nužno izumiti kotač u pogledu prikazivanja prostora na filmu, ali pokazuje oštro oko za primamljive vizualne prilike i kreativno stvaranje svijeta. I dok je Ad Astra definitivno lik temeljen na drami, Grey prikazuje nekoliko uzbudljivih scenskih djela koja ilustriraju opasnosti od prostora.
U krugu svog hvaljenog zaleta u Once Once a Time u Hollywoodu ovog ljeta, Pitt nastavlja transparent 2019. s još jednim snažnim nastupom ovdje. Pittov nastup Ad Astre u Adtu je vrlo potcjenjiv i suptilan te je u stanju upasti u Royev unutarnji nemir i sukob na učinkovit način. Kao što je napisano, lik može naići na pomalo emocionalno odvojenog, iako Pitt ima trenutke u kojima prenosi Royjeve osjećaje na način koji se osjeća utemeljenim. Daleko je to od "najprisnije" uloge u Pittovoj karijeri, ali on se pokazao izvrsnom kondicijom i nastavlja zanimljivo izlagati svoj asortiman. Suprotno tome, velik dio prateće glume nije zajamčeno koliko vremena za ekran ostavljaju primjetan dojam. Izuzetak je Jones kao Clifford,koji dobiva nekoliko scena kako bi iznio svoj portret čovjeka kako je poludio. Možda neće biti dovoljno da se dinamika Roy / Clifford isplati na način na koji je Grey naumio, ali Jones je neprestano prisutna.
Ad Astra možda neće stvarati toliko zujanja kao neki drugi naslovi koji su ove godine igrani na filmskim festivalima, ali oni raspoloženi za živahnu znanstvenu fantastiku ipak bi trebali izdvojiti vrijeme da to provjere. Čak i ako film drži publiku na dohvat ruke s obzirom na njegovu emocionalnu komponentu, Grey treba pohvaliti da posegne za zvijezdama i pruži nešto što je zamišljeno i vizualno zapanjujuće. Obrt Ad Astre među najboljima je 2019. godine, a Pitt film nosi na ramenima pokazujući svoju svestranost. Film nedostaje realizacije svojih većih ambicija, ali u svemu mu je to ulagani napor.
Prikolica
Ad Astra sada igra u američkim kinima. Traje 122 minute i ocjenjuje PG-13 za neko nasilje i krvave slike, te kratak jak jezik.
Javite nam što ste mislili o filmu u komentarima!
Naša ocjena:
3.5 od 5 (vrlo dobro)